Razgovor sa Shirly Berkovitz autoricom filma The Good Son kojeg prikazujemo na Vox Feminae festivalu

Shirly Berkovitz kao redateljica fokusirala se na stvaranje intimnih priča koje djelomično provociraju i izazivaju publiku na suočavanje s krucijalnim, ali zanemarenim društvenim pitanjima. Kada je primila mejl od Or, koja je vidjela njene prethodne filmove i povjerila joj kako tajno želi napraviti tranziciju, odmah je pokazala interes.


Od prvog susreta s Or bila je oduševljena pričom, ali i duboko zabrinuta određenim aspektima iste: pred njom je stajala osoba spremna učiniti posve nemoralne stvari kako bi uspjela u svom naumu, a pojavila se i etička dvojba treba li to putovanje stoga uopće dokumentirati. Kako se odnos s Or produbljivao, Berkovitz je shvatila kako se ne radi o nemoralnoj osobi, već o osobi koju je društvo natjeralo da počini niz nemoralnih činova kako bi živjela slobodno.

Film Dobri sin (The Good Son) nevjerojatna je priča o Or, 22-godišnjem izraelskom mladiću koji je godinama štedio novac za operaciju prilagodbe spola na Tajlandu. Prvi dio filma čine njeni video zapisi, točnije trenuci u kojima nagovara svoje roditelje da joj pozajme 12 tisuća dolara, navodno kako bi studirala na Oxfordu. Preplavljena samoćom i osjećajem krivnje, Or križa dane na svom kalendaru do trenutka kada napušta Tel Aviv.

The Good Son – Documentary – Trailer from Noam Pinchas on Vimeo.

Drugi dio filma nastavlja se u Bangkoku, gdje Berkovitz bilježi prve trenutke koje Or čini u svom novom životu kao žena. Gledamo je kako se oporavlja od teške operacije, razgovara s drugim trans ženama i muškarcima… Međutim, tek na povratku u Tel Aviv na kušnju će biti stavljeni svi njeni obiteljski i prijateljski odnosi.

S redateljicom Shirly Berkovitz razgovarali smo telefonom, u pauzama za vrijeme snimanja njenog novog filmskog projekta.

PO ČEMU SE DOBRI SIN RAZLIKUJE OD OSTALIH FILMOVA TRANS TEMATIKE NASTALIH U IZRAELU?
Priznajem da se nikada ranije u svojoj karijeri nisam fokusirala na trans pitanja. Prije putovanja u Bangkok s Or napravila sam malo istraživanje i pogledala nekolicinu filmova, međutim, niti jedan od njih nije u potpunosti prikazao sve aspekte tranzicije u drugi spol. Film koji sam napravila govori o tajnama prema okolini, o problemima unutar obitelji, strahu da se moramo konformirati, bivanju iskrenim prema sebi… Isto sam rekla i svojoj skromnoj filmskoj ekipi na projektu: da u konačnici želim napraviti film o jednoj stvari, a to je ljubav. S fokusom na glavnu junakinju i cijenu koju mora platiti, između ostalog ljubavlju vlastite obitelji.

medium
Plakat filma The Good Son

PROČITAO SAM DA STE PROVELI DVA MJESECA U BOLNIČKOJ SOBI S OR DOK JE TRAJAO OPORAVAK. KAKO JE ČITAVO OVO ISKUSTVO DJELOVALO NA VAS?
U Izraelu nije moguće osigurati financiranje filmskog projekta tek tako. Postoji čitav proces fund raisinga, a kako sam imala svega dva dana za odluku hoću li pratiti Or u Tajland morala sam razmišljati izvan okvira. Prodala sam automobil, dala otkaz na poslu, ostavila svog psa susjedima na čuvanje te dočekala Or na aerodromu na dan putovanja.

Otići tamo zapravo je bila jedina konkretna stvar koju sam u tom trenutku mogla napraviti. U početku sam bila izrazito ljuta na nju, smatrala sam da nije moje pravo da otkrivam ovakve tajne njenoj obitelji. Pa čak i ja imam tajne koje ne govorim svojoj majci! Osjećala sam i mržnju: samo je uzela novac i odletjela na Tajland! Ali onda sam promijenila stav. Stvar je u tome kako se s tajnama nosite. Iz sirovih materijala koje mi je Or dostavila bilo mi je jasno da će je obitelj prihvatiti. Zatim, sjetila sam se svih situacija kada sam pogledala sebe u ogledalo i vidjela nešto što mi se ne dopada, i strah kako će drugi reagirati. Ova žena se borila da ode na Tajland. Provela sam dva mjeseca na kauču njene sobe za oporavak, opuštajući se i sve više shvaćajući njenu priču. Sve se promijenilo za nas obje. Gledala sam novu osobu kako nastaje pred mojim očima, koliko se veseli novoj sebi, ali i strahuje od povratka doma.

JESTE LI JOŠ UVIJEK U KONTAKTU S OR? KAKAV JE VAŠ ODNOS DANAS, I KAKO JE REAGIRALA NA FILM?
Nismo više u kontaktu. Radi se o njenoj osobnoj odluci koju poštujem, tim više što je ideja bila njena. Započela je s novim projektima vezanim uz trans pitanja, novim životom u potpunosti, a zapravo je sasvim jasno i da strast za filmom ne može biti ista nakon tri godine.

Neko vrijeme sam razmišljala kako želim snimiti drugačiji kraj za film. Postoji preko 150 sati sirovog materijala. Or,međutim, nije htjela da ljudi više gledaju njenu prošlost, točnije, prošlost jedne druge osobe.

I meni je bilo teško ostaviti ovu priču iza sebe. Odrekla sam se mnogo toga da bi popratila njeno putovanje. Snaga koju je pokazala jer je vjerovala u sebe uistinu je inspirativna.

Razgovarao Marino Čajdo za voxfeminae.net