Pročitajte razgovor o trans pravima u Slovačkoj i udruzi TransFúzia!

Nakon intervjua s Yanom o Trans* Koaliciji i trans pravima  na post-sovjetskom prostoru, selimo vas zapadnije, u Slovačku. Noel i Romina pričaju o udruzi TransFúzia [dio prvi].

Bok, vi ste iz udruge TransFúzia…

Romina: Da, iz Slovačke. TransFúzia sada ima 4 godine, a godinu dana je prošlo od kad smo se službeno registriralei. Počeli smo kao dvoje, a sada nas je u udruzi pet. Uglavnom se fokusiramo na pravno priznavanje roda, tranziciju i administrativno zdravstvo, zapravo kombinaciju svega. Znači; koja su prava i mogućnosti osoba pri mijenjanju dokumenata ili koji su financijski aspekti te stavovi zdravstvenog osoblja. Kako sve to doživljavaju same osobe i jesu li sretne s tim ‘uslugama’ i ‘postupcima’, kako funkcionira pravni nivo i koja su prava ostvariva. Napravilei smo analizu situacije, a radimo i istraživanja fokusirana na ljudska prava. Prvo u Slovačkoj, jer kada se radi o trans osobama uglavnom nas se doživljava kao medicinske objekte ili nešto u tom smjeru. Radimo također intervjue s doktorima kako bismo dobilei informacije i bolji uvid u njihove pozicije, jesu li zaštićeni, kako gledaju na trans pitanja ili tranziciju, itd. To je jedno područje, istraživanje plus tema tranzicije, a uz to radimo edukacije i bavimo se osnaživanjem zajednice jer trebamo jaku bazu u koju bismo uopće mogli implementirati ideje. U početku skoro pa uopće nije bilo zajednice tako da ju pokušavamo izgraditi kroz svijet interneta plus sastanci uživo, kao npr. grupe podrške, ili pozivajući ekipu na partije, i slična događanja. Noel je pokrenuo facebook grupu povezanu s TransFúzijom, koja nije njen službeni dio ali se koristi kao mjesto za pozivanje i povezivanje ljudi. Nije velika, oko 45 ljudi iz cijele Slovačke. Sama zajednica, u užem smislu riječi, zapravo baš i ne postoji, ali pokušavamo stvarati prostore koji zaista promiču trans* teme i dati ljudima do znanja da postoji mjesto gdje mogu doći, upoznati ljude, i povezati se s njima. Ili rješavati probleme, imati osobna savjetovanja, itd.

Noel: Surađujemo s Q centrom koji se usredotočuje na psihološka, socijalna, i pravna savjetovanja za lgbt osobe i oni imaju dosta trans klijenata pa nam ih nekada šalju na grupe i obrnuto, što je jako lijepo. TransFúzia nema kapaciteta pružati takve usluge pa koristimo i njihove odvjetnike recimo, što je super suradnja.

trans f2Prije nego što ste službeno registriralei udrugu, radilei ste tri godine kao neformalna inicijativa, koja je razlika?

Noel: Zapravo smo surađivali s jednom drugom lgbt organizacijom koja su uglavnom fokusirala na gay teme pa smo preko njih dobivali sredstva, a sada možemo sami prijavljivati projekte što je učinkovitije, imamo veću autonomniju. Glavna stvar zbog koje smo se zapravo i registrirali je mogućnost za dobivanje većih sredstava, što nam je zaista bilo potrebno i to nismo htjeli raditi preko drugih organizacija. Oni su bili zbilja ok, pružali su nam podršku, ali je uvijek komplicirano dobiti novac i sve druge resurse preko nekog drugog. Imali smo dobre kontakte s manjim čehoslovačkim donatorima koji su bili voljni podržati TransFúziju, ali je službeno išlo preko te, druge organizacije. To je jaka feministička i LGB organizacija što je bilo kul.

Romina: Prije smo bili dosta usredotočeni na edukaciju LGB aktivista o samoj trans* temi jer smo bili prvi koji su je iznijeli u javnost, ne samo kao dio velikog akronima LGBT gdje T ne znači ništa. Radilei smo razne radionice na tu temu i dobilei dosta podrške. S dobivanjem tih grantova, otvorila nam se mogućnost uključivanja u druge projekte, kao što je npr. Rainbow Pride u Slovačkoj, koji je postao platforma za organizaciju Prajda. Prošle godine smo postalei i službeni članovi što je dovelo nove ljude u udrugu. Preko te platforme smo narasli i dobili priliku za promicanje trans* prava unutar LGB svijeta i šire, također smo izašlei u širu javnost s intervjuima što je bilo super.

Noel: Preko radionica s aktivistima i aktivistkinjama smo se povezali i sa studentima medicine i s njima održali par radionica oko trans pitanja u zdravstvenom sustavu i to je dobro prošlo. Sada i dalje surađujemo i zovu nas na njihove  akcije, a ponekad i mi njih zovemo na svoje. Nije to veliki dijalog, ali je lijepo imati nekakvu vezu; oni su dio internacionalne organizacije studenata medicine iz cijele Europe što je super za takav  rad. Držali smo radionice i drugim studentima poput budućih odvjetnika, ili studenata antropologije, itd.

Romina: S priljevom većih sredstava (norveških), smo se iz tih edukacija dijelom pomaknulie i na izgradnji kapaciteta udruge i osnaživanje zajednice. Ovih dana se uglavnom bavimo organiziranjem zajednice, npr. organiziramo susrete s ‘perspektivnim’ osobama koji bi možda isto moglei postati aktivisti, aktivistkinje, povezujemo ljude iz drugih dijelova Slovačke jer uglavnom djelujemo u Bratislavi gdje nam je sjedište, ali bismo voljeli da se uključe i osobe iz drugih regija. A što nam je zbilja bilo jako drago; javila nam se majka dvanaestogodišnjeg trans djeteta i počelei smo svaki mjesec putovati u drugi grad kako bi održalei grupe podrške, na koje su i druge osobe počele dolaziti. Super je upoznavati ljude u drugim mjestima, a ne dovlačiti ih u Bratislavu. To nam je jedan od ciljeva sada, malo proširiti ‘vijest’, doprijeti do novih ljudi, i zagovarati u drugim regijama.

trans f4

Jeste li se susretali s nekim problemima prilikom provođenja ovih aktivnosti?

Noel: Problemi se većinom stvaraju jer donosimo teme koje nisu u svijesti javnosti. Pa i to što se trudimo obrazovati ljude zahtjeva jako puno vremena i strpljenja. Problemi… pa uvijek nam nedostaje volontera i volonterki, i tako, s ljudima smo kratki, ali to pokušavamo mijenjati. Zato smo i počelei više raditi sa zajednicom, kako bi možda više osvijestilei ljude o tome što radimo i da se onda oni možda više zainteresiraju za aktivno sudjelovanje. Super je imati grassroot organizaciju, ne samo par aktivista koji predstavljaju trans prava, i zaista bi bilo lijepo imati različite osobe koje su uključene i koji pridonose organizaciji.

Romina: Unutar zajednice problemi su, naravno, kao i svugdje, podjela među binarnim i nebinarnim ljudima, odnosno manje normativnim. Ekipa uživa u transseksualnom diskursu, u dosta cis-normativnom diskursu pa je i to nekakva linija podjele. U Slovačkoj to nije tako snažna podjela kao u nekim drugim zemljama, ali je ipak vidljiva, i TransFúzia gradi više otvoreni ljudsko-pravaški nebinarni pristup. Svatko ima pravo na identitet koji želi bez nekog specifičnog okvira. A druga stvar je, kao što je to slučaj i drugim zemljama, podjela između LGB pitanja, seksualne orijentacije te rodnog izražavanja, i rodnog identiteta. LGB teme su sada prilično prisutne u javnoj sferi, ali mi, percipirani kao dio LGBTI svijeta, smo zapravo nevidljivi. To su druge teme, drugi pristupi, drugi načini objašnjavanja i izražavanja situacija, pa se tu nekada ‘sudaramo’. Ono što mi npr. smatramo transfobnim, osobe koje zagovaraju LGB prava ne vide. No trudimo se raditi na tome i vidjeti što se događa jer smo dosta mali i mislimo da nam je potrebna ta suradnja i da je to zapravo dobro za izgradnju različitih prostora.

Noel: Članovi_ce TransFúzije su dio Odbora za prava LGBT osoba koji je dio vladinog savjetodavnog tijela. Dio smo toga, ali nemamo baš puno moći. Ljudi iz LGB organizacija imaju tamo više prostora pa komuniciramo s njima i preko njih pokušavamo uključiti transrodnu agendu u rasprave koje se tamo vode.

Zbog vaše i naše 🙂 koncentracije podijelilei smo ovaj dugi razgovor s Noelom i Rominom na nekoliko dijelova. Slijedeći objavljujemo za tjedan dana. Uživajte!

Panda Goes Duhovy PRIDE 2013! from Dream Big on Vimeo.